13
tkako je doznao da ga otac vodi stricu
u Požun na školovanje u Faustu su se
kovitlali različiti osjećaji. Isprva mu
se to činilo privlačnim, jer putovati
u mislima neizmjerno je uzbudljivo,
ali napustiti obitelj netom što je na-
punio osam godina — to je bilo nešto posve drugo. Na dan
polaska teška srca pozdravio se sa svima dragim mu ljudima i
mjestima. Majci je obećao: “Vratit ću se!”
Malen i rastužen, promatrao je more sve dok nije iščezlo
s vidika. Potom su putovali uz rijeku Krku, krajolikom vilin-
ske ljepote. Na strmim liticama njezinih kanjona uzdizale su
se kamene utvrde hrvatskih velikaša. Osamljene i nepristu-
pačne, podsjećale su na opasnosti koje putnike vrebaju na
nesigurnim putovima jer Turci zaposjedoše gotovo čitavo
šibensko zaleđe. Unatoč strahu, Faust je uživao u prizoru
brzaka, slapova i jezera. Promatrao je graciozna vretenca i pla-
vičaste leptire, kako čas lebde, čas titraju nad vodom, spore
kornjače i hitre vidre. Posebno ga se dojmio veliki zelembać,
jarkih boja i opasna izgleda.
Ushićen, Faust je ocu postavljao stotine pitanja jer – prvi
put ga je imao samo za sebe. Mihovil, diplomat, pjesnik i
pisac, obrazovan u Beču i Krakovu, znao je lijepo i zanimljivo
pripovijedati. Bio je blage i plemenite naravi, ali zbog čestih i
dugotrajnih izbivanja, nije se ni mogao toliko posvetiti i pri-
bližiti Faustu kao u danima toga putovanja.
