10
aust je bio lijep dječak, tamne kose,
velikih očiju i duboka, topla pogle-
da. Bistar i brz, nošen maštom i
žudnjom za nepoznatim, sve je htio
iskušati, sve ga je zanimalo. Čeznuo
je za dalekim putovanjima. Nije ni
slutio da ga otac i stric planiraju tako malena poslati na ško-
lovanje u velike gradove, vjerujući da je pred njim blistava
budućnost: “Živa je duha, lijepe i uistinu plemenite vanjštine;
nije nerazuman niti djetinjasto zaigran; čini se da ima izgleda
za značajniju budućnost. Stoga sam odlučio da ga povedem sa
sobom, ako je Vaše Prečasno Gospodstvo još uvijek pri istoj
odluci, jer će nam ovdje propasti...”*
*
Mihovil Vrančić bratu Antunu u pismu napisanom u Šibeniku 27. prosinca
1558. Preneseno iz knjige
Sentimentalni odgoj. Antun i Faust Vrančić
, priredio
i preveo Darko Novaković, Šibenik, Gradska knjižnica “Juraj Šižgorić”, 1995.,
str. 27.
