14
remda su mu roditelji pričali o stricu,
susret s Antunom Vrančićem nadišao
je sva Faustova očekivanja. Već na
prvi pogled, po njegovu držanju i
nastupu, vidjelo se da se radi o važnoj
osobi. Visok i uspravan, ogrnut sku-
pocjenim plaštem s rubovima od kunovine što je sezao sve do
poda čineći ga još većim, Antun je toplo pozdravio umorne
putnike. Mihovil se nakloni svome bratu Antunu i pozdravi
ga s velikim uvažavanjem: “Budite pozdravljeni, Vaše Prečas-
no Gospodstvo!” U svom djetinjem srcu Faust je istovremeno
osjetio i divljenje i strah. Na stričevu ozbiljnom, izduženom
licu, koje ga je ispitivački promatralo, žarile su se tamne, pro-
nicljive oči.
Faustovi su osjećaji bili donekle pomućeni zbog straha
da ne iznevjeri tolika očekivanja. Silno se želio uklopiti u
novu sredinu, a iznad svega udovoljiti obitelji. Stricu je bilo
jako stalo do njegova napretka: ta već dugo je pisao učenim
ljudima diljem Europe dogovarajući mu najboljeg učitelja.
Planirao je pružiti nećaku sjajno obrazovanje, da se pokaže
dostojnim svojih predaka, kako i dolikuje jednomu Vrančiću.
Faust je čvrsto odlučio slijediti stričev uzor.
