5
ednom davno, prije četiri stoljeća,
u Šibeniku je živio dječak imenom
Faust. Rođen, od oca Mihovila i maj-
ke Katarine, u uglednoj plemićkoj
obitelji Vrančić, koja je rodbinskim
vezama bila povezana s istaknutim
velikašima na kraljevu dvoru, odmalena bijaše predodređen
za bogat i uzbudljiv život.
Najranije djetinjstvo proveo je na obiteljskom imanju u
Šepurinama na otoku Prviću nedaleko od Šibenika. U dru-
štvu sestara Marije i Klare i mlađega brata Kazimira provo-
dio je bezbrižne dane igrajući se na obali podno ljetnikovca.
Na južnim padinama otoka jurili bi uskim stazicama kroz
borovu šumu. U predahu bi se odmarali na kamenim ploča-
ma uz more, udišući mirise vrijesa, kadulje i drugoga bilja što
je izranjalo iz kamenja, zagledani u pučinu što se u modrini
stapala s nebom.
Kraj obližnjih otoka promicale bi lađe a oni bi se nadali
da će vidjeti i veličanstvenu ratnu galiju što ju je šibenska ko-
muna izradila za mletačkog gospodara. Najljepše je bilo u
proljeće, kada bi u malenim voćnjacima tik do mora cvjetovi
prsnuli bjelinom a slatkoća zraka uzbudila Faustovu dušu.
