20
aš u to vrijeme upravljao je Antun
nekoliko godina obnovom Jegra. Do-
mišljati strojevi kojima je arhitekt
Paolo Mirandola izvodio opsežne i
raznovrsne radove na gradskim utvr-
dama dojmili su se Fausta. Trudio se
napredovati u različitim znanjima, ali usprkos tomu nije se
osjećao posve sretnim. Osobito su mu zime bile duge i teške.
Osjećaj samoće pojačao bi se kada bi ga misli odnijele u
rodni grad. U glavi bi nizao slike ranoga proljeća na moru.
Nedostajala mu je toplina sunca. Prisjećao se blistave raskoši
svjetla, vedra plavetnila, boja i mirisa bilja što buja iz kame-
nih ploča na kojima bi se ispružio nakon dugih, bezbrižnih
igara.
Iskusan i strog, Antun bi rijetko udovoljio Faustovim
željama. Uvijek u neodložnim poslovima i velikoj žurbi, nije
imao vremena za nečije odustajanje, pomirenost ili samo-
sažaljenje. Ipak, teško mu je padala Faustova potištenost,
pa bi mu, da ga razvedri, pripovijedao o svom djetinjstvu i
napredovanju. Znao bi mu neočekivano povjeriti i skrivenu
obiteljsku pričicu, jer niti jedan uspon nije bez trnja. Dok bi o
tomu govorio, gledao bi ga netremice, podignutih obrva, kao
da želi reći: Tako se to radi, lipi moj sokole! Poslije toga uza-
lud bi bilo tražiti utjehu kod njega, pa bi Faust brzo progutao
suze.