Faustov otac Mihovil pisao je
bratu Antunu o svom pametnom i
znatiželjnom sinu te stric predloži
najbolje škole za maloga Fausta.
Faustu, desetogodišnjaku, nije bilo
lako otići u bijeli svijet. Mada nije
bio plačljivac, suze su mu navrle
na oči dok je lik majke na vratima
rodnoga grada bivao sve manji i
nestajao u daljini.